Opis / Okus
Rotkvica Helios prekrivena je lisnatim zelenim vrhovima s ljubičastim prošaranim srednjim rebrima. Žarulja ima kremasto žutu do žutu vanjsku kožu i oštro bijelo unutarnje meso. Rotkvice Helios najbolje su kada se beru mlade, dok su lukovice blage, slatke i sočne. Mogu razviti blago drvenastu teksturu i postati pretjerano pikantni kad potpuno sazriju.
Godišnja doba / Dostupnost
Rotkvica Helios može se naći tijekom cijele godine s vrhuncem sezone u proljetnim i ljetnim mjesecima.
Trenutne činjenice
Rotkvica Helios sorta je Raphanus sativus koja je zbog svoje blijedožute boje dobila ime po grčkom bogu sunca. To je križasto korijensko povrće u obitelji Brassicaceae zajedno s repom, kupusom i hrenom. Za razliku od crvene rotkvice koja u toplim uvjetima može razviti vrlo začinjene ili gorke okuse, rotkvice žute kože poput Heliosa poznate su po svojoj sposobnosti da se uspješno uzgajaju u toplijim podnebljima.
Nutritivna vrijednost
Rotkvice Helios izvrstan su izvor vitamina C, jer i korijen i zelje nude značajnu količinu. Uz to nude visok udio vode, kalija, vitamina B6, željeza i folne kiseline.
Prijave
Rotkvice se mogu koristiti i u kuhanom i u sirovom obliku. Narezana rotkvica može se dodati sendvičima, salatama, tacosima i oblogama. Ako se posluže cijeli, izvrsno su predjelo ili prilog u kombinaciji s mekim sirevima, tučenim maslacem ili kremastim umacima. Pored toga, u tankom narezu mogu se klasično poslužiti na vrhu tosta ili krekera namazanih krem sirom ili maslacem. Rotkvice Helios također se mogu pržiti ili pirjati, što će poboljšati prirodno slatki okus rotkvice. Radi skladištenja, rotkvice Helios treba držati u hladnjaku i koristiti ih u roku od dva tjedna radi optimalne teksture i okusa.
Etničke / kulturne informacije
Vjeruje se da je rotkva Helios ista sorta ili, barem, vrlo bliski srodnik 'male rane žute rotkvice repe' spomenute u Vilmorinovom povrtnjaku iz 1885. godine.
Zemljopis / Povijest
Vjeruje se da je rotkvica poznata pod imenom Helios potjecala od sakupljača sjemena i nasljedstva, sakupljača žute rotkve Alzbete Kovacova-Pecarova iz Košica u Čehoslovačkoj. Sorte žute rotkve dokumentirane su još u 1700-ima i smatra se da su svoje jedinstveno obojenje dobili genetskom mutacijom. Jednostavno im se stavlja genetski ista šminka kao crvenoj rotkvici s nekoliko gena koji nedostaju. Žuta rotkvica se prvi put pojavila u Americi već 1800-ih i zadržala je popularnost u katalozima sjemena kao rezultat njihove sposobnosti da se uspješno uzgajaju u toplijim podnebljima od svojih crvenih kolega. Njihov je okus, međutim, problijedio u usporedbi s crvenom i tek u drugoj polovici devetnaestog stoljeća na tržište će ući poboljšane sorte nježnije teksture i blagog okusa.
